Da li se sećate davne 2001. godine i onog neverovatnog osećaja koji ste imali kada ste prvi put odgledali avanture Froda i družine na misiji da bace Prsten moći u vatre iz kojih je iskovan? Ili mirisa stranica knjiga “Gospodar prstenova” koje ste “gutali” kao mali? Ovaj film probudiće još jednom u vama te emocije i predstaviti vam nestvarnu i magičnu životnu priču jednog od najvećih pisaca 20. veka.
Čuveni autor “Srednje zemlje”, pisac knjiga koje su postavile standarde u žanru epske fantastike – Džon R. R. Tolkin, imao je tužno i teško detinjstvo i još surovije odrastanje. Barem nam tako govori ostvarenje finskog režisera Tomasa Doma Karukoskija. Film koji se u najvećoj meri bazira na istorijskim podacima protkan je dramskim momentima, motivima epske ljubavi, slomljenih srca, prijateljstva, hrabrosti i strahota “rata koji će okončati sve ratove” iz kojih je Tolkin kasnije crpeo ideje za svoje romane.
Priča prati Džonov (ulogu je maestralno odigrao glumac Nikolas Holt) odlazak na Univerzitet u Oskfordu, nedugo nakon što ostaje siroče, gde upoznaje grupu istomišljenika (“družinu” od njih četvoro – nerazdvojnih prijatelja…ne zvuči li to poznato, Frodo, Meri, Pipine i Seme?) s kojima ubrzo gradi više od prijateljstva – bratstvo koje će samo prerana smrt određenih članova prekinuti.
Protagonista se tokom svog boravka na Oskfordu zaljubljuje i u harizmatičnu Idit (Lili Kolins), te se priča nastavlja sa dogodovštinama ekipe koja “hara” učilištem, ali i pravi svoje prve korake ka ostvarenju sna – menjanja sveta kroz umetnost.
Prve scene rađanja ideja koje su kasnije formirale čuvene romane zateći će fanove u ekstazi. Odlična je ideja režisera da kroz mučne prizore Prvog svetskog rata (u kome je Tolkin zaista učestvovao) prikaže ono što će, mnogo godina kasnije, u Džonovim delima prerasti u mračnu i zlu zemlju Mordor. Takođe, konstantno preplitanje “sadašnjosti” koju junak preživljava bunovan u rovu, posut ostacima mrtvih saboraca i konstantnim udarima granata, sa događajima koji su prethodili i kojih se seća sa setom – daje osećaj gorčine i u gledaocima bude jaku antiratnu emociju koju su malo koji filmovi takvog žanra uspeli da isprovociraju.
Znate da je film dobar kad vam dva i po sata prolete u trenu, kada ste osetili kako vam suze oči i nešto vas steže u grudima (tuga, ne srčani udar), i kada ste nakon odjavne špice dobili želju da odmah zgrabite knjige ili odgledate filmove iz serijala “Gospodar prstenova” i/ili “Hobit”.
Ovom prilikom setili bismo se komentara koji je kolao društvenim mrežama odmah nakon projekcije filma “Spasavanje gospodina Benska” (ostvarenja koje vam takođe toplo preporučujemo), tužne priče o životu spisateljice koja je svetu podarila čuvenu Meri Popins -“Nakon ovoga nikada više nećete gledati Meri Popins istim očima”… Nažalost (ili na sreću, zavisi čega ste ljubitelj), nakog ogledanog “Tolkina”, ista opaska se da primeniti i na tvorevine inspirsane pisanjima čuvenog autora magične “Srednje zemlje” i njenih stanovnika.
Autor: D. K.
Izvor: 0bjektiv
Komentari (0)
Ostavi komentar