Kao i svake godine u ovo vreme, željno iščekujemo šta su nam u okviru 25. Festivala autorskog filma pripremili iz kuće MegaCom film. I program je zaista bogat, reklo bi se – za svačiji ukus. Od ukupno 90 filmova, Glavni program je sastavljen od 24 od kojih će se njih 12 takmičiti za gran pri “Aleksandar Saša Petrović”.
Program će se odvijati u nekoliko prestoničkih bioskopa – Kombank dvorani, Domu omladine, DKC-u, Kinoteci, bioskopima „Fontana“, “Vlada Divljan”, DK “Studentski grad”, “Parobrod” i Art bioskop Kolarac – od 22. do 30 novembra.
TO MORA BITI RAJ
Kad sam pre sedam godina na ovom istom festivalu gledala “Sedam dana u Havani”, omnibus s vrlo dragom ekipicom reditelja, gluma Elija Sulijmanija me je podosta oraspoložila jer, priznajem, nisam navikla od novih filmova da koriste (i to uspešno) estetiku Žaka Tatija, pa sam se kikotala na sav glas tim nemim scenama koje su se nizale i zabavljale me u nedogled. Prosto, volim tanano upakovanu ironiju. U svom novom filmu o palestinskom reditelju Elija koristi sličan ključ – neizbežni šešir, pogled tipa je l’ realno ovo što mi se dešava pred očima, kao i odsustvo dijaloga – što obećava dobru zabavu za sladokusce. Kritičari se pak žale da preteruje, zapada u manirizam i da mu fali krešendo, ali ja pak verujem da vredi vremena provedenog u bioskopu.
DEVICA AVGUSTA
O, koliko mi je samo bliska tematika – vreli dani avgusta u prestonici, kada asfalt cvrči, temperatura skače preko 40, kiseonik… hm, nema ga, a svi beže na neka mora, putovanja, u vikendice, ali ipak ima i nas koji ostajemo, odlučni da zezanje može da bude baš dobro, baš tu, baš tad. Skroz domaće i skroz seksi. Kao krofne sa prah-šećerom i prozorče na praznoj dvojci koja se klati i lepi znojavu majicu za bedra. Rođeni Madriđanin, reditelj Honas Truebe, u saradnji s glavnom glumicom Icasom Aranom napravio je scenario za lirski, poetični i zastrašujući film o neprestanom izazovu u životu da sebe definišemo i smislimo put koji treba slediti. U znoju lica svog, dakako.
PRITKA
Uznemirijuća, ali neodoljiva priča o postratnom periodu u Lenjingradu, rađena po romanu The Unwomanly Face of War Svetlane Aleksejevič, ispričana je kroz vizuru 27-godišnjeg ruskog reditelja Kantemira Balagova. Artističke scene koje zamrznute mogu idealno da legnu u svaki ram, s omiljenom crveno-zelenom kombinacijom i kadrovima s gotovo nadrealnim elementima što dovode u pitanje da li smo na zemlji ili u ništavilu, sasvim su dovoljna preporuka za ovaj film. Priča o ljudima za koje ratni užas nije završen, a za koje i mir zapravo nosi prizvuk užasa rata. Jedno je sigurno – zaboravićete da dišete.
PARAZIT
Ovogodišnji dobitnik Zlatne palme u Kanu, koji je velika većina kritike ocenila kao jedan od najboljih za ovu filmsku sezonu, teško je žanrovski smestiti pod samo jednu odrednicu, a sam autor, južnokorejski reditelj Bong Džon-ho, rekao je da je reč o mešavini krimi trilera, crnohumorne komedije, porodične drame i akcionog filma. Dok hirurški precizno tranžira kapitalističko društvo koje opstaje zahvaljujući nepriorodnoj parazitskoj simbiozi, gledaoci se naizmenično smeju, zgražavaju, rastužuju i što je najbitnije – ostaju zamišljeni.
NE MISLI DA ĆU ĆUTATI
Prvenac francuskog reditelja Franka Buvea obuhvata stotine isečaka iz 400 filmova koje je opsesivno gledao u periodu od aprila do oktobra 2016, kada ga je napustio njegov partner a on se povukao u kuću u alzaskom selu. Spajajući kratke kadrove filmskih ostvarenja, a Kristina Karpentera, M Džozefa Louzija, Nokturama Bonela, Savršen svet Istvuda, Zelena soba Solnijea, Američka tragedija Fon Šternberga samo su neki od njih, reditelj, koji je i narator filma, ispreda svoju intimnu ispovest kao sinefilski kolaž prepun hipremizantropije i superlucidnosti.
Ivana Vujnović
Izvor: Objektiv
Komentari (0)
Ostavi komentar